Paraglajding (eng. paragliding) ili padobransko jedrenje spada u tzv. ekstremne ili adrenalinske sportove. TehniÄki, svrstava se u aero - sportove.
Ovo je relativno nov sport koji iz godine u godinu ima sve veći broj poklonika. Nastao je u ranim '80.-im godinama prošlog veka kao praktiÄno rešenje za spuštanje planinara i alpinista s planinskih vrhova. Uz korišÄ‡enje starih sportskih padobrana, spuštanje je bilo kraće i manje opasno. Ovakva praksa spuštanja prvo je nazvana parapente (franc.) da bi kasnije bila promenjena u englesku verziju paraglide ili padobransko jedrenje.
Ovakvo spuštanje ubrzo je postalo atraktivno i kao samostalna aktivnost. Sredinom'80.-ih godina, zaljubljenici u ovu ideju poÄeli su otkrivati tehnike koje bi produžile trajanje leta te smišljati naÄine pronalaženja zona toplog vazduha po uzoru na upravljaÄe hang-glajderima (eng. hang-glider) tj. zmajevima. Karakteristike paraglajdera velikom brzinom su se menjale i unapreÄ‘ivale. Svaki novi model paraglajdera donosio je sve bolji doživljaj ali i nova iskustva koja su diktirala nove ideje za usavršavanje letelice.
Prve paraglajdere poÄeo je 1984. godine proizvoditi švajcarski proizvoÄ‘aÄ Ailes de K. 1985. godine poÄela je puna, komercijalna proizvodnja paraglajdera.
1986. godine organizovana su i prva takmiÄenja u nekoliko disciplina.
Od poÄetaka proizvodnje ove letelice pa do danas, ona je bitno unapreÄ‘ena i doživela je ceo niz izmena. Današnja verzija bitno je bezbednija od prvobitne, poseduje rezervni padobran, poboljšanu verziju sedišta, dodatnu zaštitu (protektore) i specijalne kacige. UvoÄ‘enje obavezne obuke koju svaki pilot paraglajdera mora proći kod licenciranog instruktora pre prvog leta podiglo je bezbednosni nivo ovog sporta na najviši nivo.
Moderna oprema danas omogućava bezbedan let u trajanju i duže od jednog Äasa. U letnjem periodu, paraglajder koristi nevidljive termalne struje dok se u zimskom periodu praktikuje padinsko dinamiÄko dizanje na planinskom grebenu.
Službeno najduži let paraglajderom danas iznosi 423 km. Najduže vreme provedeno u letu iznosi 11 Äasova a najveća visina na koju se paraglajder popeo je veća od 5000 mnm (metara nadmorske visine).
TehniÄke karakteristike paraglajdera
Paraglajder je letelica koja se pokreće tako što letaÄ za kog je priÄvršÄ‡ena hvata zalet trÄeći. IzraÄ‘ena je od platna, aerodinamiÄkog je profila i, sem gravitacije, vetra i upravljaÄeve snage, ne koristi nikakvu drugu energiju za poletanje, kretanje i sletanje.
Iako naoko sliÄni, paragladjer i padobran imaju nekoliko bitnih razlika. Paraglajder je predviÄ‘en za poletanje sa zemlje a konstrukcija mu je mnogo lakša jer se, za razliku od padobrana, ni u jednom trenutku ne susreće s jakim udarima pri velikim brzinama.
Od 'zmaja' (hang-glider ili deltaplan) razlikuje se po tome što nema Ävrsti ram koji povezuje pilota s krilima kakav postoji na zmaju te ne postavlja zahtev da pilot tokom leta bude u horizontalnom ('ležećem') položaju. Kod paraglajdera, pilot je u sedećem položaju. Paraglajder je ujedno i mnogo sporiji od zmaja.
Oprema za paraglajding je vrlo skromna i praktiÄna za nošenje što je još jedna od prednosti ovog sporta u odnosu na letenje zmajem. Celokupna oprema teži svega 15-ak kilograma, sklopiti je i rasklopiti može samo jedna osoba i to u svega 30 min i stane u jedan sportski ranac. Sve pripremne radnje za poÄetak leta traju do 5 min.
Obuka za upravljanje paraglajdingom takođe traje vrlo kratko.
Paraglajdingom mogu se baviti osobe od 16 do 75 godina starosti.
Mnogi piloti paraglajdera pešaÄenje do mesta zaletišta smatraju odliÄnim vidom dodatne rekreacije ali na većinu zaletišta može se stići i motornim vozilima.
Iako spada u ekstremne sportove, paraglajding zapravo nije opasan sport. Kao i za mnoge druge naizgled bezazlene sportove, i za njega vredi pravilo da je važno prepustiti mu se tek nakon dobre obuke, s kvalitetnom opremom i odgovorno.
