Vaterpolo (eng. water polo tj. polo u vodi) je ekipni, vodeni sport s loptom koji danas uživa veliku popularnost širom sveta i, uz fudbal, predstavlja najstariju ekipnu disciplinu Olimpijskih igara ( u program je uvršÄ‡en još 1900. godine.).
U vaterpolo utakmicama uÄestvuju dva tima s po 7 igraÄa od kojih je jedan golman. Igra se odvija u bazenu a njen osnovni cilj je ubaciti loptu u gol protivniÄke ekipe. Ekipa koja u toku utakmice da najviše golova protivniÄkoj momÄadi pobednik je okršaja. MeÄ se odvija pod kontrolom sudija.
Vaterpolo je i ženska i muška disciplina koja zbog kretanja tela kroz vodu zahteva veliku fiziÄku izdržljivost ali, ujedno pruža i veliku mogućnost pravilnog oblikovanja tela i jaÄanje muskulature.
Deca koju roditelji žele ukljuÄiti u neki vaterpolo klub ili školu vaterpola trebala bi imati barem osnovno plivaÄko iskustvo i biti slobodna u kretanju kroz vodu.
Prostor za igru i rekvizita
Za takmiÄenja u organizaciji FINA-e (meÄ‘unarodne vaterpolo organizacije) vrede jedinstvena pravila. Nacionalne lige i šampionati ipak imaju pravo delimiÄno modifikovati ova pravila.
Prema pravilima FINA-e, propisana veliÄina bazena je:
-za muški vaterpolo: širina od 20m i dužina (udaljenost izmeÄ‘u golnih linija) od 30m. Minimalna dubina vode je 1,80m a optimalna 2,00m.
-za ženski vaterpolo: širina od 17m i dužina od 25m. PreporuÄena dubina vode jednaka je kao i kod muškog vaterpola.
Svaki bazen na kom se odigrava vaterpolo meÄ mora imati sledeće obavezne oznake:
- bele oznake (stubići) koje oznaÄavaju gol liniju i polovine igrališta,
- crvene oznake koje oznaÄavaju liniju 2 metra (od gola) te,
- žute oznake koje oznaÄavaju liniju 5 metara (od gola).
TakoÄ‘e moraju biti oznaÄene uzdužne linije i to; od gola pa do linije 2m (crvenom bojom), od linije 2m pa do linije 5m (žutom) te od linije 5m pa do centra tj. polovine terena (zeleno). Na svakom kraju igrališta, 2m od ugla bazena i na strani suprotnoj od zapisniÄkog stola, mora postojati i crvena oznaka za mesto ulaska igraÄa u igru.
Gol je konstrukcija pravougaonog obilka, sastavljena od dve stative (Äiji je unutrašnji razmak 3m) i jedne preÄke podignute na visinu od 0,9m iznad vode. Po jedan gol se nalazi na oba kraja igrališta (uzdužno), jednako je udaljen od uzdužnih granica igrališta i nalazi se bar 0.30m ispred granice igrališta. Vrata gola moraju biti bele boje.
Vaterpolska lopta je okrugla, teška 400-500g i za muški vaterpolo mora biti dimenzija 0,68 - 0,71m s pritiskom 90 - 97 kPa. U ženskom vaterpolu, lopte su dimenzija 0,65 - 0,67m s pritiskom 83 - 90 kPa. Vaterpolske lopte moraju biti vodonepropusne, bez vanjskih šavova i bez ikakvih vanjskih premaza. Svaka lopta ima vazdušnu komoru i samozatvarajući ventil.
TakmiÄarska oprema
Svi igraÄi u bazenu moraju imati neprovodive kupaće gaćice (ili kostime tj. gaćice s dodatkom u ženskom vaterpolu) te kapice sa specijalnim štitinicima za uši. Kapice su ujedno i znak raspoznavanja dvaju timova pa je neophodno da budu u razliÄitim (ili kontrastim) bojama te da se razlikuju od boje lopte. Dok su stara pravila zahtevala da se koriste iskljuÄivo plave i bele kapice, današnja dopuštaju korišÄ‡enje razliÄitih boja i amblema koji uglavnom predstavljaju klub ili nacionalnu reprezentaciju. Golmani uvek nose crvene kapice.
Svaki igraÄ obavezan je imati kapicu na glavi, zavezanu ispod brade tokom cele utakmice. Ukoliko se desi da je tokom igre izgubi, mora je ponovo staviti ili zameniti novom Äim se za to ukaže prva prilika.
Sem što se igraÄi dvaju timova meÄ‘usobno razlikuju po boji kapica, raspoznavanje je olakšano je i brojem koji se uvek mora nalaziti s obe strane kapice i biti veliÄine ne manje od 10cm. Dok golman uvek nosi kapicu s brojem 1, ostali igraÄi nose brojeve od 2 - 13 s tim da crvena kapica br.13 uvek pripada rezervnom golmanu. Sem u sluÄajevima kada sudija za to izda dopuštenje, brojevi se tokom igre ne smeju menjati.
Na meÄ‘unarodnim takmiÄenjima, sem broja, svaka kapica mora imati i službenu meÄ‘unarodnu slovnu oznaku (sa slovima ne manjim od 4cm) te zastavu države za koju takmiÄar igra.
Tokom utakmice, igraÄi na sebi ne smeju imati nikakve predmete koji bi mogli njima ili ostalim igraÄima naneti ozlede. Zabranjeno je i nanošenje masnih ili bilo kakvih drugih sredstava na kožu.
Pravila igre
Svaka vaterpolska ekipa ima 7 aktivnih igraÄa u bazenu tokom igre i 6 rezervnih igraÄa koji tokom meÄa mogu ulaziti u bazen kao zamena. Rezervni igraÄi tokom utakmice sede u prostoru predviÄ‘enom za igraÄe koji nisu u igri te pomoćne trenere (tzv."klupa"). Ekipe mogu zameniti klupe samo u poluvremenu i pre poÄetka drugog nastavka produžetaka.
Svaka vaterpolska ekipa uvek mora imati kapitena ili kapetana tj. igraÄa koji je tokom igre zadužen za disciplinu svojih igraÄa.
MeÄ poÄinje postavljanjem lopte u sam centar bazena. Ekipe bacanjem novÄića pre poÄetka utakmice odreÄ‘uju svoje poÄetne strane.
Vaterpolske utakmice u pravilu su podeljene na Äetvrtine a svaka Äetvrtina traje po 8 minuta. (Varijacije ovog pravila javljaju se u ameriÄkim unvirzitetskim ligama pa je, prema NCAA, utakmica podeljena u tri trećine). Pauza izmeÄ‘u prve i druge te treće i Äetvrte Äetvrtine traje 2min dok pauza u poluvremenu igre traje 5min.
Sem toga, svaki trener ima pravo zatražiti jednominutnu pauzu (tzv. "time out" ili tajmaut) tri puta u toku svake utakmice.
Pred poÄetak svake Äetvrtine, igraÄi obeju ekipa nalaze se uz svoju go liniju u razmacima od najmanje 1m. IzmeÄ‘u dveju stativa gola smeju se nalaziti maksimalno dva igraÄa. Na sudijin znak, po jedan od igraÄa svake ekipe kreće od ruba bazena ka lopti koja se nalazi na centru. Pravo da izvede prvi napad dobija ekipa Äiji je igraÄ prvi dotakao loptu. Svaki napad može trajati do 30 sec.
U sluÄajevima nerešenog rezultata na takmiÄenjima ili u fazama takmiÄenja u kojima je neophodan odluÄujući rezultat, nakon poslednje Äetvrtine nastupa nova petominutna pauza nakon koje igraÄi igraju dva produžetka tj. dva puta po 3 minuta igre (s dvominutnom pauzom izmeÄ‘u svakog produžetka).
U sluÄaju da rezultat i nakon toga bude nerešen, odigravaju se "peterci" tj. slobodni udarci s linije 5 metara.
Udarac s linije 5m može se dosuditi i tokom igre kao penal tj. kazneni udarac.Ovakva se kazna dosuÄ‘uje kada neki od igraÄa uÄini teži prekršaj izmeÄ‘u linije 5m i gola na igraÄu Äija je ekipa u napadu.
U vaterpolo postoje i tzv. slobodna, kornerska i neutralna bacanja.
U sluÄajevima povlaÄenja, potapanja i sliÄnih prekšaja (faulova) nad protivniÄnim igraÄem, sudija dosuÄ‘uje prekršaj kog sledi kazna iskljuÄenja igraÄa koji je napravio faul na 20sec iz igre. IgraÄ se tada povlaÄi u prostor za iskljuÄene igraÄe ne ometajući igru a njegov tim u tom periodu igra s igraÄem manje.
Jedini igraÄ koji ima pravo uhvatiti loptu s obe ruke rokom igre je golman i to samo unutar prostora od 5m.
Golman loptu može hvatati (braniti gol) samo unutar svoje polovine terena za igru.
Kratka istorija vaterpola
PreteÄa današnjeg vaterpola, igra je koja se pojavila još 1869. godine u Velikoj Britaniji a koja je nastala iz želje da se novim, dinamiÄnim ekipnim sportom u vodi obogate pomalo monotona plivaÄka takmiÄenja.
U poÄetku, neki su ovu igru zvali "fudbal u vodi" i vrlo je brzo poÄela dovoditi veliki broj ljudi u gledalište.
Prepoznavši potencijal ove igre, Londonski plivaÄki savez (LSA; London Swimming Association) već je iduće godine sastavio komisiju Äiji je zadatak bio da ustanovi osnovna pravila igre. U popularizaciji vaterpola uÄestvovale su i sportske institucije zadužene za druge sportove na vodi pa je tako prva pravila vezana za veliÄinu igrališta i sastav ekipe doneo VeslaÄki klub iz Burnmauta, Engleska (eng. Bournemouth). Igra je uskoro postala popularna kao "polo na vodi" ili "water polo" (nemaÄki naziv za vaterpolo je "wasser-ball").
Tokom godina pravila su se menjala i, u nekim fazama razvoja ovog sporta, vredelo je Äak pravilo da svaka ekipa tokom igre ima 12 aktivnih igraÄa a utakmice su trajale po 20min.
Prva zvaniÄna pravila nastala su 1876. godine kada se u Glazgou (Glasgow), u Škotskoj, odigrala prva utakmica na pravom terenu, omeÄ‘enom neophodnim oznakama i to na reci Di (Dee).
Krajem 19. veka vaterpolo se poÄinje širiti Evropom i severnim ameriÄkim kontitnentom i sve se ÄešÄ‡e igra u zatvorenim prostorima.
Izuzev 1904.godine, vaterpolo se nalazi na programu Olimpijskih igara od 1900 god.
Prvi olimpijski pobednik bila je reprezentacija Velike Britanije 1900. god.
Prvo Evropsko prvenstvo u vaterpolu održano je 1926. god. u Budimpešti gde su domaćini, MaÄ‘ari, odneli pobedu i postali prvi evropski vaterpolski prvaci u istoriji. MaÄ‘ari su ujedno i prvi svetski prvaci zahvaljujući pobedi na prvom Prvenstvu sveta u vaterpolu održanom 1973. godine u Beogradu.